Untitled

Nekad sam tiho šaptala noći,

da ljubav boli, da nikad neće doći.

Srce mi bilo k’o staklo – krhko, lomljivo,

a onda si stigao – tiho, nenametljivo.

Nisi me pitao gdje sam prije bila,

samo si gledao kao da sam mila.

I prvi put, nakon svih mojih padova,

osjetih čvrsto tlo – bez straha tragova.

Vjerujem u ljubav jer si tu,

u tvom pogledu nema ni sumnje ni strahu.

Tvoj me dodir oslobađa tuge,

sa tobom su noći strastvene duge

Navikla sam da ljudi brzo odu,

a ti si ostao – i u nemiru i u hodu.

U tvom zagrljaju sve mi postane jasno,

dok ljubišme nježno i strasno

Ne moraš ništa reći – ja već znam,

kraj tebe nisam sama i tebi ću da se predam

Ti nisi samo mir, ti si moj dom,

donio si spokoj u srcu mom

Vjerujem u ljubav jer si tu,

u tvom pogledu nema ni sumnje ni strahu.

Tvoj me dodir oslobađa tuge,

sa tobom su noći strastvene duge

Tvoje riječi nisu prazna obećanja,

već nježan glas što briše stara sjećanja.

Kad šutim, ti me najjasnije čuješ,

tišinu duše nježno mi razumješ

S tobom naučih – sreća nije bajka,

već pogled što govori više od svakog znaka.

Nisi mi početak, niti kraj puta,

već ljubav jasna kroz koju se ne luta

Vjerujem u ljubav jer si tu,

u tvom pogledu nema ni sumnje ni strahu.

Tvoj me dodir oslobađa tuge,

s tobom su noći strastvene duge

Ne sanjam više, jer s tobom sve živim,

u svakom dahu tvoju blizinu vidim

Zbog tebe vjerujem, zbog tebe trajem,

kad si kraj mene – ne bojim se da padnem.

U svakom „tu sam“, u svakom pogledu tvom —

vjerujem u ljubav, jer ti si moj dom.

Vjerujem u ljubav jer si tu,

u tvom pogledu nema ni sumnje ni strahu.

Tvoj me dodir oslobađa tuge,

sa tobom su noći strastvene i duge